Pages

26. 5. 2014.

Slatka mala

Evo još jedne male kutijice urađene nedavno dok sam bila na odmoru.

Kutijica je namenjena prodaji.

Veoma sam zadovoljna, a kako se vama dopada?



Nisam fotografisala sa strane (uvek nešto zabrljam), a i sa strane sam stavila isti motiv sa iste salvete.

Želim vam sve najlepše.

21. 5. 2014.

Grešnica

Teška nesreća je pogodila Srbiju, Bosnu, Hrvatsku.
Ne znam gde ste, da li ste poplavljeni, ili ste imali sreću da ste na suvom, kao ja.
Kako je rekao Duško Radović, dobra je svaka nesreća koja nas spaja, a loše je svako dobro koje nas razdvaja.
Mislim da nas je sve ova nesreća naučila da ne gomilamo materijalne stvari koje mogu nestati u trenu, da je tih materijalnih stvari dovoljno samo najnužnije, a ko ima novca više, treba da ga troši na život, a ne na kuće, vile, besne automobile.

Danas baš kažem koleginici, da sam planirala da kupim sebi novi komad garderobe ili nove sandale, odrekla bih se toga da pomognem ljudima, ali ja nisam to planirala, jer nemam, već četiri godine nisam ništa sebi kupila, jedva se namiče za hranu i higijenu, uz veliku štedljivost. I većini je tako, nisam jedina.
Ćerke su odnele humanitarnu pomoć, našlo se nešto očuvane garderobe i dva ćebeta. Premalo, koliko je potrebno.
Zdravi smo, živi smo, sve će se polako vratiti u normalu.
Osećam se grešno što nemam sinove da ih šaljem da spašavaju ljude, što ne pratim fanatično svaku vest i ne širim je svuda po netu, što radim još po nešto, osim da slušam, gledam i čitam o ovoj nesreći.
Pojedini ljudi samo o tome, danima, i osuđen je svaki glas o bilo čemu što nisu poplave i nesreća koja nas je zadesila.

Baš mislim da i u ovoj velikoj nesreći treba pokazati da ima i drugih lepih stvari, da se život ne zaustavlja.
Stoga ja radim koješta, posle redovnog posla, malo lečim nerve, malo sabiram misli. Neka me stave na stub srama zbog toga.

Ovih dana uradila sam dve kutijice u dekupažu i jednu čestirku sa kutijicom.





Kutije su namenjene za poklone. No, uvek se mogu uraditi slične, nikada iste, jer su ovi radovi unikati.

Toliko od mene, sve vas grlim, gde god da ste i želim vam sve nabolje.


14. 5. 2014.

Još malo radova

Danas mi je poslednji dan odmora.
Iako sam mislila da je dugo, ipak je brzo prošlo.
Poslednjih dana se ne osećam najbolje, a šta mi je-ne znam, samo mi prija krevet.
Vratiću se u normalu kad sutra počnem da radim, nemam izbora.

Radila sam na odmoru najviše dekupaž. Odgovara mi kad imam ceo dan, pa ne moram sklanjati sve što sam rasturila.

U ovom postu videćete dve istovetne staklene tegle. To su prve koje sam radila, i mislim da su solidne. Biće poklon za nekoga, ne znam za koga, namestiće se prilika.


Još jedna malo drugačija tegla, u plavim tonovima

Davno sam na buvljaku (obično nisam srećne ruke da nađem nešto odgovarajuće, a i ne odlazim često), našla ovu vazu. Baš sam imala želju da bude vesela i što šarenija :)



Dalji planovi su da malo uzmem u ruke heklicu. Ćerke bi želele nešto heklano za obući, bolero ili neku tuniku. Dugo sam se tome opirala, jer ih znam, biće oduševljene dok budemo planirale i dok budem radila, a onda to možda neće nositi, uzaludan trud. Ipak mi je želja da radim nešto mirnije, pa ću da krenem.
Ovih dana sam u potrazi za šemama. Iako sam jako puno heklala nekada, to su bili tabletići, stolnjaci, nikada neki odevni predmet, zato mi šema treba.
Ukoliko neka od vas ima dobru šemu, bila bih zahvalna. 
Takođe sam u potrazi za dobrom šemom za letnji šešir.

Evo, ovako nešto (fotke sa pinteresta).


To je sve za danas. Želim nam svima lepo vreme, nekako smo i mi vedriji kad je nebo vedrije.
Želim vam sve najlepše i prijatne dane koji slede.

2. 5. 2014.

Recillaža, pre i posle

Sliku pre ću da vam dugujem, zaboravila da slikam, pre nego što je moj muž rasturio policu ne delove i počeo da šmirgla.
Uopšte, najveći posao je to šmirglanje. Šmirglanje da se očisti od starog laka i boje, pa šmirglanje da nova boja bude glatka, pa znate već kako to ide.
Podna polica za telefon i sitnice, bila je poklon od njegovih kolega kad smo se venčali.
Služila je lepo, a onda je dotrajala. Izbačena je na terasu privremeno, a to privremeno je trajalo baš dugo, na terasi je još više i brže propala.
Nekoliko dana rada, naravno, ne non stop, već u fazama i dobili smo novu policu.
Tehnički nije baš dobro, nisam impregnirala drvo pre bojenja, i boja se lepo držala dok je bojeno i šmirglano, tek kad je lakirano, počele su da se pojavljuju fleke. Uklopile su se u celokupan dizajajn, pa sam veoma zadovoljna.





Kako vam izgleda?

Budući da sam na godišnjem odmoru, svašta nešto radim. Bilo je planirano više toga, ali se ne može sve stići.
Po nekad dok radim i bliži se godišnji, imam osećaj da moram ama baš sve završiti, što nije moguće, kao da se ne vraćam na posao. Isti utisak imam dok sam na odmoru, da moram uraditi gomilu stvari, kao da to neću moći posle posla ili vikendom.
Nije dobar taj osećaj, treba se opustiti.

Hvala vam što me pratite.
Do sledećeg posta, sve najlepše.