Pages

20. 11. 2015.

Jesen ili proleće

Nismo očekivali ovako tople sunčane dane u novembru.
Zato posebno uživamo u njima.
Malo sreću kvari to što su dani kraći, brzo padne mrak. Zato uživam u pogledu sa terase, koja gleda na zapad, nagledala sam se prelepih zalazaka sunca,  kao omađijana sedim i gledam, dok se sunce sasvim ne smiri i nebo prekrije tama i po neka zvezda.
Dok šetam s Lenonom, vidim uz hrizanteme i neke prolećne vrste koje su procvetale kad im nije vreme. Dok nam ispod nogu šuška opalo lišće, u dvorištima se ruže ne predaju, još uvek ima pupoljaka i lepih cvetova.

Doći će nam hladni, kišni dani vrlo brzo.
U velikim gradovima je malo uživanja u čarima zime, ako bude snega biće beo samo dok pada, a posle par sati biće prljav. To nam je sastavni deo života.

Nisam radila ništa novo u poslednje vreme. Samo pravim planove, pa me i to zamori.

Možda je to zbog vremena, možda sam se ulenjila, ali se nadam da će proći.

U ovom postu, delim sa vama fotografiju jednog sasvim jednostavnog rada, tutorijal sa neta, rađenog pre neku godinu. I vaznica je moj rad, to je bar prosto.
Ove godine, opalo lišće se tako brzo sušilo da se nije moglo savijati niti nešto napraviti, pretvaralo se u prah. Na proleće će iz tog praha nići novi život.


Ovo nije jedini buket ruža koji sam pravila, bilo je bogatijih, sa sitnim jesenjim plodovima ukrasnih biljaka i samim tim, u više boja. No, nema fotografije, izgubila se negde :(

Delim sa vama i jednu pesmu, čija mi je poruka baš legla u ovim toplim i sunčanim danima.

                                                                       Kad sunce sija
mi plačemo kao ludi,
jer će uvek posle jednog sunca
biti nama jedna strašna kiša.

Kad kiša pada
mi pevamo kao ludi,
jer će uvek posle jedne kiše
biti nama jedno lepo sunce.

Posle dobrog uvek dođe loše,
jer nikad nam ništa bolje
nije bilo iza najboljeg.

Posle lošeg mora doći dobro,
jer nikad nam ništa gore
nije bilo iza najgoreg.

Mika Antić, iz zbirke Garavi sokak


8. 11. 2015.

Svega po malo

Ima me svuda, a to je kao da me nigde nema. Teško je da se svim srcem posvetim nečemu, jer pratim svašta na ovom internet nebu.
Ipak, izdvajam neke stvari.
Među njima su sve vesti i objave u vezi sa stambenim kreditima u švajcarcima. Zgrrr, neću o tome.
Drugo je grupa Blogeri na Fejsu. Ima me i na više zanimljivih grupa o dekupažu, ima me i na Google + i na Tweeteru. Poneka zavirim i na LinkedIn.
Svuda po malo, dovoljno da pratim, nedovoljno da postanem dosadna :-D.
Nekada sam ovde objavljivala najmanje jedan post nedeljno.
Sada, kao da nemam o čemu, manje se radi, a primećujem da i ostale blogerke manje objavljuju.
Nekih nema, a nedostaju, baš nedostaju.
Za danas, odlučila sam da odjednom postavim fotografije svojih radova. Sve ovo je već objavljeno na fejsu, pa nekima od vas nije nepoznato.

Sve sam radila istovremeno kad i rođendanski poklon iz prethodnog posta, bilo je nereda po stanu petnaestak dana.

Teglice! Uvek mi je zabavno da ih radim, posvećujem im puno vremena i pažnje, ali ih uvek radim usput, dok radim neke druge stvari. Neretko, kupim nešto više zbog tegle nego zbog onog što je u tegli.
Uživo su zaista slatke.






Tu je i jedna boca. Ako je napunite pićem iz domaće kuhinje, biće savršen poklon za svaku priliku.



Na kraju, kutije za nakit ili neke sitnice, nije mi važno šta biste vi držali u ovim kutijama. Dimenzije su iste, 16x16x9 cm. Ni velike, ni male, baš volim ovaj model kutijica.










Nadam se da vam se dopalo.
Prijatan dan želim.
Uživajte u sitnicama, uvek se može naći neko zrno lepote.