Pages

18. 4. 2017.

Bez naslova

Znam, nisam ni ja cvećka, dugo me nije bilo.
No, vidim da u tom pogledu ima onih koji još duže od mene nisu ništa objavili.
Nedostaju!
Pitam se gde su.
Gde ste svi?
Nisam zaboravila nikoga i baš žalim za onim vremenom kad su postovi imali po najmanje desetak komentara. To što nekih nema na bočnoj liniji je upravo zato što dugo ne objavljuju, ali ih pratim na listi za čitanje koju su pretili da ugase, ali ipak postoji.
Povremeno pratim.
Kao i vi, i mene neke druge brige okupiraju, tražim neke male radosti da preživim dan i dočekam sledeći. Posao mi je težak i stresan, a putovanje još gore, oko tri sata dnevno klackanja i cimanja u gužvama gradskog prevoza, to me baš ubija.
Želim da živim negde na selu, ali mi to nije moguće.

Radila sam malo nešto. Dugo nisam, jer sam pred Novu godinu slomila ruku i još uvek se nisam baš oporavila.

Evo da se vidi.

Ovo su male, ali slatke kutijice. Poklopac je fascovan, dimenzija 10x10cm.
I ranije sam ih radila. Nađu mi se za skroman poklon.






I dve futrole za naočare...



Znam, ne mogu vas trgnuti, i znam da negde daleko, iza ovog ekrana živite svoj život.
Želim da vam bude što lepši i bogatiji, onako u srcu!